trijem

im. m. jd.

definicija	natkriveni prostor kojemu jednu uzdužnu stranu oblikuje zatvorena stijena, a drugu niz stupova ili pilastara koji nose krovnu konstrukciju
istovrijednice	engleski: porch francuski: porche
napomena	Trijem je najčešće dio građevine, ali može biti i samostalna arhitektonska cjelina.
razredba	polje: povijest umjetnosti grana: povijest i teorija likovnih umjetnosti, arhitekture, urbanizma i vizualnih komunikacija projekt: Pojmovnik klasične arhitekture
vrela