definicija |
prvi slavenski književni jezik koji se upotrebljavao od druge polovice 9. do kraja 11. st. |
istoznačnice |
dopušteni naziv: staroslavenski jezik |
istovrijednice |
engleski: Old Church Slavonic njemački: Altkirchenslawisch, Altslawisch francuski: vieux-slavon d'église, vieux-slave ruski: древнецерковнославянский язык, древний церковнославянский язык švedski: fornkyrkoslaviska |
napomena |
To je jezik tzv. kanonskih spomenika iz 10. i 11. st. Temelji se na govoru okolice grada Soluna, ima ulogu književnoga jezika. Norma mu je razmjerno stabilna i tek se djelomično prilagođuje lokalnim govorima. Većina istraživača razlikuje dvije njegove inačice: makedonsko-bugarsku zastupljenu u većini kanonskih tekstova i moravsku koju predstavlja najstariji sačuvani spomenik na tome jeziku, tzv. Kijevski listići. |
razredba |
polje: filologija |
vrela |
