definicija |
morfološki nastavak koji se upotrebljavao prije dovršetka standardizacije hrvatskoga jezika, a danas postoji u narječjima |
istovrijednice |
engleski: old ending, old morphological ending njemački: alte Endung francuski: vieille désinence ruski: старое окончание češki: stará koncovka švedski: gammal ändelse |
suprotnica |
novi nastavak |
napomena |
Primjerice instrumental množine u 17. st. pokazuje životnost starih nastavaka -i (s golubi, s vitri, s učenici, s vrimeni), -ami (sa ženami), -mi (permi, ričmi), ali i prodor novih -ima, -ama (s vitrima, s vrimenima, ričima, priporukama) te prijelaznih -imi, -ma (s golubimi, ljudma). Stari su nastavci primjerice -Ø ili -ov u imeničkome G mn. (sel, žen, golubov) ili različiti nastavci u imeničkome D, L i I mn. (D kućam; L u kućah; I kućami) te -u u 1. l. jd. prezenta (ja govoru). |
razredba |
polje: filologija |
vrela |
