definicija |
sredstva pogodna za sklapanje potrošačkoga ugovora bez istodobne fizičke nazočnosti trgovca i potrošača na jednome mjestu 
|
istoznačnice |
dopušteni naziv: sredstva komunikacije na daljinu |
istovrijednice |
engleski: means od distance communication njemački: Fernkommunikationstechnik francuski: technique de communication à distance talijanski: mezzi di comunicazione a distanza |
napomena |
Definicija pojma sredstva daljinske komunikacije preuzeta je u čl. 37. st. 1. Zakona o zaštiti potrošača iz čl. 2. st. 4. Direktive 97/7/EZ. Čl. 37. st. 2. Zakona o zaštiti potrošača navodi popis sredstava daljinske komunikacije koji je preuzet iz Priloga I Direktive 97/7/EZ, a obuhvaća, između ostaloga, adresirane i neadresirane tiskane materijale, standardna pisma i dopisnice, tiskane promidžbene poruke s narudžbenicom, katalog, telefon s ljudskim posredovanjem i bez njega, radio, videofon, videotekst, telefaks, televiziju, a obuhvaća i internet i elektroničku poštu koje Prilog I Direktive 97/7/EZ ne navodi. Iako je definicija sredstava daljinske komunikacije iz čl. 2. toč. 7. Prijedloga Direktive o pravima potrošača (COM(2008) 614 final) odgovarala definiciji iz čl. 2. st. 4. Direktive 97/7/EZ, u prvome čitanju u okviru redovnoga zakonodavnog postupka usvajanja Direktive o pravima potrošača, predloženo je brisanje spomenute definicije, koje je prihvaćeno u tekstu Direktive 2011/83/EU Europskoga parlamenta i Vijeća od 25. listopada 2011. o pravima potrošača. Prema prijedlogu izmjena u preambuli Direktive o pravima potrošača spominju se određena sredstva daljinske komunikacije i povrh toga utvrđuje se da trgovčeve internetske stranice koje navode određena sredstva daljinske komunikacije nisu organizirana prodaja na daljinu ili shema pružanja usluga. |
razredba |
polje: pravo |
vrela |
vrelo definicije: Zakon o zaštiti potrošača, Narodne novine, br. 79/07, 125/07, 79/09, 89/09 i 133/09. |
