definicija |
naziv koji označuje jedan pojam, a sastoji se od terminološki i sintaktički povezanih naziva i riječi 
|
istovrijednice |
engleski: complex term njemački: zusammengesetzter Terminus francuski: terme complexe ruski: сложный термин češki: složený termín |
napomena |
Složeni naziv nastaje ujedinjavanjem drugih naziva logičkim postupcima slaganja, determinacije, disjunkcije i konjunkcije, npr. pojam A + pojam B = pojam C ili pojam A + značajka B = pojam C. Prema tome objašnjenju složeni naziv naziv je pridružen složenomu pojmu, a s obzirom na jezične značajke on može biti i jednorječan i višerječan, ali dok je višerječni naziv nužno složen, jednorječni naziv može, ali i ne mora biti složen (npr. naziv roditelji pridružen je pojmu roditelji koji je nastao disjunkcijom pojmova otac i majka). U normi nrHRN ISO 1087-1 složeni je naziv određen kao naziv (3.4.3) koji sadržava dva ili više korijena. Međutim, tada je riječ o složenici, pa se u tome značenju naziv složeni naziv ne bi trebao upotrebljavati. |
razredba |
polje: filologija |
vrela |
vrelo definicije: Bessé, Bruno de; Nkwenti-Azeh; Blaise, Sager, Juan C. 1997. Glossary of terms used in terminology. Terminology 4/1: 119-156 |
