definicija |
opća tendencija u praslavenskome da suglasnik i samoglasnik koji su u neposrednome susjedstvu teže tomu da budu oblikovani što je moguće bliže jedan drugomu |
istovrijednice |
engleski: syllable harmony, syllable synharmony, intrasyllabic harmony njemački: Silbenharmonie francuski: harmonie des syllabes ruski: закон слогового сингармонизма švedski: stavelseharmoni |
napomena |
Slogovna harmonija očituje se kad se u neposrednome susjedstvu nađu stražnji suglasnik i prednji samoglasnik ili prednji suglasnik i stražnji samoglasnik. Tada se stražnji suglasnik artikulacijski prilagođuje prednjemu samoglasniku (palatalizira se), isto se tako stražnji samoglasnik prilagođuje prednjemu suglasniku (prijeglas). |
razredba |
polje: filologija |
vrela |
