definicija |
hram ili svetište posvećeno egipatsko-helenističkomu bogu podzemlja Serapisu |
istovrijednice |
engleski: serapeum francuski: sérapéum, sérapion, sérapéon talijanski: serapeo |
poveznica |
http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=55460 |
napomena |
Serapisov kult razvijen je u Egiptu. Uveo ga je Ptolemej I., poistovjećujući ga s Ozirisom – Apisom i dodajući mu atribute grčkih bogova Zeusa, Dioniza, Plutona i Asklepija. Serapis je ujedno bio bog sunca, neba, plodnosti, poljodjelstva, magije, iscjelitelj itd. Zamišljen kao bog zaštitnik Aleksandrije, Serapis je trebao postati glavnim božanstvom miješanoga egipatskog i makedonsko-grčkoga stanovništva. To sinkretističko božanstvo ipak nije istisnulo domaće egipatske bogove, ali se njegov kult, koji su poduprli Ptolemejevići, naglo širio po helenističkome svijetu, odnosno poslije, zajedno s kultom Izide, njegove žene, po cijelome Rimskom Carstvu. U likovnim prikazima pridavane su mu značajke Hada, Zeusa i Asklepija pa ga prate zmija, vuk ili pas. Poznati su serapeji u Aleksandriji i Memfisu te serapej u Rimu na Marsovu polju. |
razredba |
polje: povijest umjetnosti |
vrela |
