definicija |
institucija ovlaštena pružati platne usluge u državama članicama sukladno Direktivi o uslugama platnoga prometa na unutarnjemu tržištu koja razlikuje šest kategorija takvih pružatelja 
|
istoznačnice |
dopušteni naziv: pružatelj usluga platnog prometa |
istovrijednice |
engleski: payment services provider njemački: Zahlungsdienstleister francuski: prestataire de services de paiement slovenski: ponudnik plačilnih storitev |
napomena |
Sukladno članku 1. stavku 1. Direktive o uslugama platnoga prometa postoji šest kategorija institucija koje su ovlaštene pružati platne usluge u Uniji, a to su: 1) kreditne institucije koje od korisnika primaju depozite koji se mogu upotrijebiti za financiranje platnih transakcija, 2) institucije za elektronički novac koji se može upotrijebiti za financiranje platnih transakcija, 3) poštanske žiro-institucije koje su za to ovlaštene prema nacionalnome pravu, 4) institucije za platni promet u smislu ove direktive, 5) Europska središnja banka i nacionalne središnje banke, kada ne djeluju u svojstvu monetarnih vlasti ili drugih javnih tijela, i 6) države članice ili njihova regionalna ili lokalna tijela, kada ne djeluju u svojstvu javnih tijela. Uz ove institucije pružatelj platnih usluga može biti i svaka fizička i pravna osoba koja se koristi izuzećem u skladu s člankom 26. Direktive o platnome prometu (Direktiva 2007/64/EZ Parlamenta i Vijeća od 13. studenoga 2007. o uslugama platnoga prometa na unutarnjemu tržištu kojom se mijenjaju i dopunjuju Direktive 97/7/EZ, 2002/65/EZ, 2005/60/EZ, te kojom se ukida Direktiva 97/5/EZ). |
razredba |
polje: pravo |
vrela |
vrelo naziva: Zakon o platnom prometu, Narodne novine, br. 133/2009, primjenjuje se od 1. siječnja 2011. vrelo definicije: Direktiva 2007/64/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 13. studenoga 2007. o uslugama platnog prometa na unutarnjem tržištu kojom se mijenjaju i dopunjuju direktive 97/7/EZ, 2002/65/EZ, 2005/60/EZ i 2006/48/EZ..., SL L 319, 5.12.2007., str. 1–36 |
