primatelj

im. m. jd.

definicija	semantička uloga kojom se označavaju ljudski entiteti koji nešto primaju ili dobivaju
istoznačnice	dopušteni naziv: recipijens
istovrijednice	engleski: recipient njemački: Empfänger francuski: récepteur ruski: получатель
napomena	Primjerice u rečenici Ivan je jučer dobio nagradu. Ivan je primatelj.
razredba	polje: filologija grana: opće jezikoslovlje (lingvistika) projekt: Hrvatsko jezikoslovno nazivlje (JENA)
vrela