definicija |
pravo koje se sastoji od Osnivačkih ugovora, uključujući protokole, deklaracije i dodatne sporazume, kao i sve njihove izmjene i dopune, od Povelje o temeljnim pravima Europske unije, svih ugovora o pristupanju te od općih načela prava i običajnoga prava Europske unije 
|
kontekst |
Primarno pravo čine akti država članica. Riječ je o pravnim izvorima koje su izravno, bez posredovanja institucija Unije, prihvatile države članice.
|
istoznačnice |
dopušteni naziv: primarno pravo EU-a |
istovrijednice |
engleski: primary law, EU primary law njemački: primäres Recht, primäres Recht der EU francuski: droit primaire, droit primaire de l'UE |
napomena |
Primarno pravo dijeli se na pisano i nepisano, od kojih se potonje odnosi na opća načela prava i običajno pravo. Osnivački ugovori predstavljaju primarno pravo Europske unije usporedivo s ustavnim pravom na nacionalnoj razini, a definiraju temeljni okvir za djelovanje Unije, određuju odgovornosti institucija i tijela u procesu odlučivanja te opisuju postupke odlučivanja u pojedinim područjima kao i ovlasti institucija. |
razredba |
polje: pravo |
vrela |
vrelo definicije: Schweitzer Michael/Hummer Waldemar/Obewexer Walter, Europarecht, Manzsche Verlags- und Universitätabuchhandlung, Wien, 2007. vrelo konteksta: Ćapeta, T.; Rodin, S. Osnove prava Europske unije : na temelju Lisabonskog ugovora : gradivo za cjeloživotno obrazovanje pravnika. Zagreb : Narodne novine, 2010. |
