definicija |
stakleni laboratorijski pribor koji je sastavni dio aparature za destilaciju, a povezuje izlazni izbrušeni konus hladila i prihvatnu posudu |
istovrijednice |
engleski: receiver njemački: Vorstoβ, Vorstoss |
podređeni nazivi |
destilacijski prihvatnik, destilacijski prihvatnik po Anschütz-Thieleu, destilacijski prihvatnik po Bentu, destilacijski prihvatnik po Bernaueru, destilacijski prihvatnik po Dean-Starku, destilacijski prihvatnik po Perkinu, vakuumski destilacijski prihvatnik |
napomena |
Odgovarajuće izvedbe prihvatnika upotrebljavaju se u destilaciji pri atmosferskome tlaku i u vakuumskoj destilaciji. |
razredba |
polje: kemija |
vrela |
