skraćeni oblik naziva |
pravo Unije; pravo EU-a |
definicija |
autonomni pravni poredak, samostalan i odvojen od pravnih poredaka država članica, koji se temelji na Osnivačkim ugovorima kao primarnim izvorima prava i pravnim aktima koje institucije Europske unije donose sukladno svojim ovlastima predviđenim Osnivačkim ugovorima, kao glavnim sekundarnim izvorima prava, a obuhvaća i tercijarno pravo te u širemu smislu cijelu pravnu stečevinu Unije 
|
istovrijednice |
engleski: European Union law, Union law, EU law njemački: Recht der Europäischen Union, Unionsrecht, EU-Recht francuski: droit de l'Union européenne, droit de l'Union, droit de UE |
napomena |
Razlike koje su postojale između prava Unije i prava Zajednice na temelju Ugovora o Europskoj uniji iz 1992. i Ugovora o osnivanju Europske zajednice iz 1992. ukinute su stupanjem na snagu Ugovora iz Lisabona kojim je Unija zamijenila Europsku zajednicu (čl. 1. st. 3. UEU-a), uslijed čega je cjelokupno pravo Unije postalo jedinstveni pravi poredak. Danas se skraćeni naziv pravo Unije rabi u novim Ugovorima umjesto naziva pravo Zajednice, ali u njima nije definirano. |
razredba |
polje: pravo |
vrela |
vrelo definicije: Streinz Rudolf, Europarecht, 8. izdanje, C.F. Müller Verlag, Heidelberg, 2008. |
