skraćeni oblik naziva |
pravna stečeviina Unije |
definicija |
skup vrijedećih prava i obveza koji povezuju države članice u okviru Unije i proizlaze iz Osnivačkih ugovora i pravnih akata koje donose institucije Unije, a u širemu smislu obuhvaća i sudsku praksu i doktrinu Suda Europske unije kao i sadržaj, načela i političke ciljeve Ugovora te deklaracije i rezolucije koje je Unija usvojila, međunarodne ugovore koje je sklopila Zajednica, a danas Unija, kao i ugovore između država članica u području djelovanja Unije 
|
istovrijednice |
engleski: Union acquis njemački: Unionsbesitzstand francuski: acquis unionaire |
kratice |
engleska: acquis njemačka: Acquis francuska: acquis |
napomena |
Ugovorom iz Lisabona brisan je zastarjeli naziv „pravna stečevina Zajednice“ iz UEU-a i UFEU-a, a naziv pravna stečevina rabi se još samo u članku 20. UEU-a u vezi s pojačanom suradnjom koja nije dio pravne stečevine te u Protokolu br. 19. koji se odnosi na schengensku pravnu stečevinu i njezino uključenje u Europsku uniju. Unatoč tomu, danas se govori i o doktrini pravne stečevine Unije (v. Isak, Europarecht I, 2010., str. 19-20). |
razredba |
polje: pravo |
vrela |
vrelo definicije: Isak, H. Europarecht I. Teil 1 : Grundlagen Institutionen Verfahren. 5. aktualisierte Auflage. Wien : LexisNexis, 2010. |
