definicija |
jotacija nastala u praslavenskome razdoblju ako se u nepravome suglasničkom skupu na drugome mjestu našao suglasnik j 
|
istovrijednice |
engleski: Proto-Slavic iotation njemački: urslawische Jotierung francuski: iotation proto-slave ruski: праславянская йотация, праславянское йотирование |
napomena |
Rezultat su jotacije bili novi nepčanici: /č/ (luča < *lu/kja), /ž/ (lъžь < *lъ/gjь), /š/ (suša < *su/hja), /r'/ (mor'e < *mor/je), /ļ/ (voļa < *vo/lja), /ń/ (końь < *ko/njь), /t'/ (svêt'ja < *svê/tja), /d'/ (med'ja < *me/dja). Jotacijom usnenih suglasnika /p/, /b/, /m/, /v/ nastali su suglasnički sljedovi /bļ/ (grabļenъ), /pļ/ (kupļenъ), /mļ/ (zemļa), /vļ/ (lovļenъ). (prema Barić i dr. 1995: 615–616) |
razredba |
polje: filologija |
vrela |
vrelo definicije: Barić, Eugenija i dr. 1995. Hrvatska gramatika. Školska knjiga. Zagreb. |
