definicija |
riječ ili koja druga sastavnica stranoga podrijetla koja je više ili manje prilagođena jezičnomu sustavu jezika u koji je posuđena |
istoznačnice |
dopušteni naziv: pozajmljenica, primljenica zastarjeli naziv: strankinja |
istovrijednice |
engleski: loanword njemački: Lehnwort francuski: mot d'emprunt ruski: заимствованное слово talijanski: prestito češki: výpůjčka, přejímka švedski: lånord |
podređeni nazivi |
prilagođenica, tuđica, usvojenica |
napomena |
Zbog tvorbene motivacije naziva posuđenica (riječ koja je posuđena iz nekoga jezika, dakle u tome se jeziku više ne nalazi, a jezik koji ju je posudio trebao bi je vratiti jeziku iz kojega ju je posudio) neki jezikoslovci predlažu uporabu naziva primljenica. Zbog mnogo češće uporabe naziva posuđenica od naziva primljenica u jezikoslovnoj literaturi te zbog činjenice da treba razlikovati tvorbeno i terminološko značenje naziva preporučeni je naziv posuđenica. |
razredba |
polje: filologija |
vrela |
