definicija |
priložna rečenica u kojoj je zavisna surečenica uvrštena na mjesto priložne oznake posljedice osnovne surečenice i u kojoj se zavisna surečenica odnosi prema osnovnoj onako kako se priložna oznaka posljedice odnosi prema predikatu |
istoznačnice |
dopušteni naziv: konsekutivna rečenica nepreporučeni naziv: konzekutivna rečenica |
istovrijednice |
engleski: consecutive sentence njemački: Konsekutivsatz francuski: proposition circonstancielle de conséquence, proposition adverbiale de conséquence, consécutive ruski: придаточное следствия, консекутивное придаточное, следственное придаточное, следственное предложение |
poveznica |
http://gramatika.hr/pravilo/posljedicne-recenice/100/#pravilo |
napomena |
Internacionalizam sinoniman nazivu posljedične rečenice pojavljuje se i u liku konsekutivne rečenice (Silić i Pranjković 2005.) i u liku konzekutivne rečenice (Brabec, Hraste i Živković 1976., Raguž 1997.). Pridjev konsekutivni izveden je prema latinskome pridjevu consecutivus, koji znači znači ‘sljedeći; koji iz čega proizlazi’. Neke od riječi latinskoga podrijetla koje imaju suglasnički skup ns u latinskome jeziku preuzimaju se tako da se taj skup zamjenjuje s nz (Hudeček, Mihaljević i Vukojević ur. 1999: 286), ali to se u pravilu odnosi na razmjerno stare posuđenice. Ta se zamjena provodi nesustavno, pa se u spomenutome paru internacionalizama, s obzirom na to da su uobičajeni nazivi konsekutivno prevođenje ili (u logici) konsekutivne oznake te da se naziv konsekutivne rečenice pojavljuje u nizu relevantnih izvora, prednost može dati nazivu konsekutivne rečenice. |
razredba |
polje: filologija |
vrela |
