definicija |
djelomično neovisan jezični sustav koji se temelji na općemu jeziku, ali se od njega u prvome redu razlikuje po tome što upotrebljava posebni leksik i govori o određenoj temi |
istovrijednice |
engleski: special language njemački: Fachsprache francuski: langue de specialité ruski: специальный язык češki: speciální jazyk, jazyk pro speciální účely |
podređeni nazivi |
jezik struke |
napomena |
Posebni jezik ima šire značenje od jezika struke. |
razredba |
polje: filologija |
vrela |
