pandantiv

im. m. jd.

definicija	sferni trokut preko kojega se ostvaruje prijelaz iz kvadratnoga u kružni tlocrt kupole ili tambura
istovrijednice	engleski: pendentive njemački: Pendentif francuski: pendentif talijanski: pennacchio
razredba	polje: povijest umjetnosti grana: povijest i teorija likovnih umjetnosti, arhitekture, urbanizma i vizualnih komunikacija projekt: Pojmovnik klasične arhitekture
vrela