definicija |
rječnik u kojemu se abecednim redom unose i opisuju riječi koje pripadaju općemu leksiku pojednoga jezika te nazivi pojedinih struka koji su prošireni u općoj uporabi |
istovrijednice |
engleski: general dictionary, general-purpose dictionary, universal dictonary njemački: Universalwörterbuch, gemeinsprachliches Wörterbuch francuski: dictionnaire général, dictionnaire universel ruski: общий словарь |
suprotnica |
posebni rječnik |
napomena |
Opći rječnik namijenjen je svim korisnicima (izvornim i neizvornim) koji se služe aktivnim leksikom kojega jezika u različitim kontekstima svakodnevne privatne ili javne komunikacije. Općim se rječnikom naziva i rječnik koji je ograničen na posebno područje jezične uporabe ako obuhvaća sve jedinice toga područja. Primjerice opći rječnik prava obuhaća nazive cjelokupne pravne znanosti i nije ograničen na samo jedno pravno područje (npr. samo na rimsko pravo, pravo Europske unije). |
razredba |
polje: filologija |
vrela |
