definicija |
dvojezičnost koja nastaje kad govornik bolje vlada jednim jezikom od drugoga |
istoznačnice |
dopušteni naziv: dominantna dvojezičnost, dominantni bilingvizam |
istovrijednice |
engleski: dominant bilingualism njemački: dominante Zweisprachigkeit francuski: bilinguisme dominant ruski: доминантное двуязычие, доминантный билингвизм švedski: dominant tvåspråkighet |
suprotnica |
uravnotežena dvojezičnost |
razredba |
polje: filologija |
vrela |
