definicija |
glasovna promjena koja se odnosi na prijelaz dvoglasa u jedan samoglasnik |
istoznačnice |
dopušteni naziv: monoftongizacija dvoglasa |
istovrijednice |
engleski: monophthongization of diphthongs njemački: Monophthongierung des Diphthongs francuski: monophtongisation des diphtongues ruski: монофтонгизация дифтонгов švedski: monoftongering av diftonger |
napomena |
Dvoglas je spoj dvaju samoglasnika kod kojih oba dijela pripadaju istom slogu, ali je nosilac sloga samo jedan, a drugi se po izgovoru približava suglasniku. Primjerice dvoglasi au, eu, ou izgovarali su se blisko spojevima av, ev, ov, a dvoglasi ai, ei, oi blisko kao aj, ej, oj. Kako takve kombinacije nisu bile u skladu sa zakonom otvorenih slogova, morale su prijeći u jedan samoglasnik. Takva se promjena zove monoftongizacija diftonga. Monoftongizacijom navedenih šest diftonga dobili su se samoglasnici ê, i, u, o, npr. eṷ >o (*neṷos – stsl. novъ). Primjerice, razlika između ê i i koji su diftonškoga podrijetla i istih samoglasnika koji su nastali od monoftonga utjecala je na njihovu okolinu, pa su oni koji su podrijetlom monoftonzi izazvali prvu palatalizaciju, a oni koji su podrijetlom diftonzi drugu palatalizaciju. (Vidi Stjepan Damjanović. Staroslavenski glasovi i oblici. Jadranka Filipović. Zagreb. 1995. Str. 41–42.) Nazivu monoftongizacija diftonga zbog čestoće uporabe daje se prednost pred nazivom monoftongizacija dvoglasa. |
razredba |
polje: filologija |
vrela |
