definicija |
govorni čin koji se temelji na govornikovoj sposobnosti izricanja kakva sadržaja na određenome jeziku |
istoznačnice |
dopušteni naziv: lokucija nepreporučeni naziv: lokutorni čin |
istovrijednice |
engleski: locutionary act njemački: lokutionärer Akt francuski: acte locutionnaire ruski: локутивный акт, локуция švedski: lokutionär akt |
podređeni nazivi |
fatički čin, fonetski čin, retički čin |
napomena |
Lokucijski čin u podlozi je svih govornih činova kao njihova izrazna manifestacija. |
razredba |
polje: filologija |
vrela |
