definicija |
apstraktna teorija koja svijet tumači kao racionalno ustrojen sustav sa samoevidentnim i sveprisutnim racionalnim izvorištem istine, a jezik svodi na puko sredstvo kojim se do nje dolazi 
|
istovrijednice |
engleski: logocentrism |
podređeni nazivi |
fonocentrizam |
napomena |
Naziv je skovao njemački filozof L. Klages dvadesetih godina prošloga stoljeća, a J. Derrida bio je jedan od najgorljivijih protivnika logocentrizma u zapadnjačkoj filozofiji, osobito teorije jezika koja pismo svodi na puki, vanjski dodatak živoj riječi i govoru, koji je pak usredotočen na logos kao svoj izvor, čiji je on tek prijenosnik ili dopuna. |
razredba |
polje: interdisciplinarne humanističke znanosti |
vrela |
vrelo definicije: Encyclopedia of Anthropology / edited by H. James Birx. Thousand Oaks : Sage Publications, Inc., 2006. |
