struna tražilica

image shadow

konstativ

im. m. jd.
definicija
 

iskaz kojim se komu što priopćuje kao tvrdnja ili opis
istovrijednice
 

engleski: constative

njemački: Konstativ

francuski: constatif

ruski: констатив
napomena
 
 Sadržaj konstativa temelji se na činjenicama prema kojima se konstativi određuju kao istiniti ili lažni.
razredba
 

polje: filologija
grana: opće jezikoslovlje (lingvistika)
projekt: Hrvatsko jezikoslovno nazivlje (JENA)