definicija |
naddijalektni zajednički jezik kojim se služi veći broj govornika različitih dijalekata |
istovrijednice |
engleski: koiné, koiné language, koiné dialect njemački: Koine francuski: koinè ruski: койне, общий язык talijanski: koinè češki: koiné |
napomena |
Imenica koine upotrebljava se i u muškome (tada je sklonjiva) i u ženskome rodu (tada je nesklonjiva), ali se u Jeni prednost daje muškomu rodu. Razlozi za to mogu se naći u radu Mamić, Mile. 1995. O rodu primljenice koine. Jezik 43/4: 145–148. https://hrcak.srce.hr/204042. Izvorno se naziv odnosi na grčki govorni i književni jezik u koji su se slila različita grčka narječja u 4. st. pr. Kr. Iz helenističkoga koinea razvio se bizantski grčki, a zatim i oba suvremena grčka jezika (dimotiki i katarevusa). U širemu smislu tako se naziva i svaki jezik koji se upotrebljava nadregionalno, koji je nastao iz nekoliko narječja. |
razredba |
polje: filologija |
vrela |
