klin

im. m. jd.

definicija	zaoštreni dio tvrdoga materijala omeđen dvjema ravninama koje zatvaraju mali kut koji s pomoću male sile na duljemu putu proizvode veću silu na kraćem putu
istovrijednice	engleski: wedge
napomena	Klin je temelj mehaničkih uređaja kao što su sjekira, nož ili čavao.
razredba	polje: fizika grana: opća i klasična fizika projekt: Izgradnja, odabir i usuglašavanje hrvatskoga nazivlja u fizici
vrela