definicija |
govornik kojega jezika kojemu je taj jezik materinski i glavni |
istoznačnice |
dopušteni naziv: izvornojezični govornik |
istovrijednice |
engleski: native speaker njemački: Muttersprachler francuski: locuteur natif ruski: носитель языка talijanski: parlante nativo češki: rodilí mluvčí švedski: modersmålstalare |
suprotnica |
neizvorni govornik |
napomena |
Naziv izvorni govornik u općemu značenju te u množini može se odnositi i na mušku i na žensku osobu. Uz ime ženske osobe navodi se naziv izvorna govornica. |
razredba |
polje: filologija |
vrela |
