Ivšićev zakon

definicija	pravilo prema kojemu je neoakut nastao pomicanjem silaznoga naglaska s unutarnjega sloga na prethodni slog
kontekst	Dok je Ivšić, u skladu s vremenom, govorio više-manje o izdvojenim primjerima, Stang je govorio o naglasnim paradigmama te je naglasnu paradigmu b (s naglaskom ili na zadnjem slogu osnove ili na prvom slogu nakon osnove) objasnio kao odraz starije naglasne paradigme sa stalnim zaosnovnim naglaskom, gdje je naglasak u nekim slučajevima (sa slabog jera i unutarnje dužine) bio pomaknut na zadnji slog osnove.
istoznačnice	dopušteni naziv: Stangov zakon
istovrijednice	engleski: Ivšić’s law, Stang’s law njemački: Ivšićs Gesetz, Stangs Gesetz francuski: loi d' Ivšić, loi de Stang ruski: закон Ившича, закон Станга talijanski: legge di Ivšić češki: Stangův zákon švedski: Ivšićs lag
napomena	Bitno je istaknuti da je pravilo prvi ustanovio Stjepan Ivšić, i to 1911. godine. Neovisno o njemu Christian Stang 1957. godine, proučavajući praslavenske naglasne paradigme, također objašnjava način nastanka neoakuta.
razredba	polje: filologija grana: opće jezikoslovlje (lingvistika) projekt: Hrvatsko jezikoslovno nazivlje (JENA)
vrela	vrelo konteksta: Kapović, Mate. 2015. Povijest hrvatske akcentuacije: Fonetika. Matica hrvatska. Zagreb.