definicija |
službeni jezik u Hrvatskoj i jedan od triju službenih jezika u Bosni i Hercegovini te narodni jezik Hrvata |
istoznačnice |
dopušteni naziv: hrvatski zastarjeli naziv: horvatski jezik, slovinski jezik, ilirski jezik, dalmatinski jezik, slavonski jezik |
istovrijednice |
engleski: Croatian language, Croatian njemački: Kroatisch, kroatische Sprache francuski: langue croate, croate ruski: хорватский язык talijanski: lingua croata, croato češki: chorvatština, jazyk chorvatský, chorvatský jazyk švedski: kroatiska |
podređeni nazivi |
starohrvatski jezik |
napomena |
Hrvatski je jezik južnoslavenski jezik iz baltoslavenske grane indoeuropske jezične porodice. Pojam hrvatski jezik obuhvaća sve jezične ostvaraje od najranijih vremena do danas na svim područjima na kojima Hrvati žive. Ostvaruje se u govorima hrvatskih narječja, u gradskim govorima i žargonima te u hrvatskome standardnom jeziku. Hrvatski jezik ima status manjinskoga jezika u Srbiji (kao jedan od sedam službenih jezika pokrajine Vojvodine), Crnoj Gori, Austriji, Mađarskoj i Italiji. Uporaba hrvatskoga jezika u Republici Hrvatskoj propisana je u 12. članku Ustava Republike Hrvatske. |
razredba |
polje: filologija |
vrela |
