definicija |
privatnopravna pravila europskoga prava, europskoga unificiranog prava i sudske prakse Suda Europske unije te prava država članica koja se na tim pravnim izvorima temelje i koja ih preuzimaju 
|
kontekst |
Europskim privatnim pravom u užem smislu možemo nazvati, slijedeći u tome Müller-Grafa, privatnopravna pravila europskog prava u užem smislu koja su u svim državama članicama obvezatna, ili su za sve njih obvezatna, bez obzira je li neposredni formalni izvor tih pravila primarno ili sekundarno europsko pravo.
|
istoznačnice |
zastarjeli naziv: privatno pravo Zajednice |
istovrijednice |
engleski: European private law njemački: europäisches Privatrecht francuski: droit privé européen talijanski: diritto privato europeo |
podređeni nazivi |
europsko ugovorno pravo |
napomena |
U europskoj i nacionalnoj literaturi ne postoji jedinstvena definicija ovoga pojma. Pravna doktrina ovaj pojam shvaća različito i definira ga u užemu i u širemu smislu. U užemu smislu europsko privatno pravo obuhvaća privatnopravna pravila sadržana u Osnivačkim ugovorima i temeljem njih usvojeno europsko privatno pravo, odnosno privatnopravno zakonodavstvo EU-a. U širemu smislu europsko privatno pravo pored privatnopravnih pravila sadržanih u primarnome, sekundarnome i tercijarnome pravu obuhvaća i nacionalno pravo država članica koje se na njima temelji i koje preuzima spomenute izvore, potom međunarodno unificirano privatno pravo, neobvezujuća pravna načela radnih skupina (Načela europskoga ugovornog prava i sl.), kao i sudsku praksu Suda Europske unije. Ovdje navedena definicija polazi od shvaćanja europskoga privatnog prava u širemu smislu. |
razredba |
polje: pravo |
vrela |
vrelo definicije: Vogel Alexander, Verbrauchervertragsrecht und allgemeines Vertragsrecht, De Gruyter Recht, Berlin, 2006. vrelo konteksta: Gavella, Nikola et al., Europsko privatno pravo, Pravni fakultet Sveučilišta u Zagrebu, Zagreb 2002. |
