definicija |
govorni čin koji se temelji na postizanju razumijevanja među njegovim sudionicima |
istovrijednice |
engleski: consensus njemački: Konsens, Konsensus francuski: consensus ruski: консенсус |
napomena |
Dogovor je kao vrstu govornoga čina u svoju podjelu govornih činova uvrstio Jürgen Habermas 1971. u studiji Vorbereitende Bemerkungen zu einer Theorie der kommunikativen Kompetenz, pri čemu se komunikacija utemeljena na dogovoru određuje kao čin koji se ne temelji na unaprijed određenoj namjeri samo jedne strane, nego na autonomiji i uzajamnoj interakciji svih sudionika. |
razredba |
polje: filologija |
vrela |
