definicija |
ilokucijski čin kojim govornik potiče ili pokušava potaknuti slušatelja na kakvo djelovanje |
istovrijednice |
engleski: directive njemački: Direktiv, direktiver Sprechakt francuski: directif ruski: директивное диалогическое единство švedski: direktiv |
napomena |
U ostvarenju direktiva govornik se služi glagolima govorenja ili obraćanja kojima se iziče molba, naredba, zahtjev itd. |
razredba |
polje: filologija |
vrela |
