definicija |
jezična jedinica kojom se govornik izravno referira na objekt svojega iskaza |
istoznačnice |
dopušteni naziv: primarni referent |
istovrijednice |
engleski: descriptor njemački: Deskriptor francuski: descripteur ruski: дескриптор |
napomena |
Naziv deskriptor u teoriju govornih činova uveo je John Searle, a označuje svaku jedinicu koja u iskazu vrijedi samo za jedan objekt i razlikuje ga od drugih objekata iskaza (npr. osobno ime). Searle tumači da za uspješnost referencije objekata u iskazu mora biti zadovoljeno načelo identifikacije, tj. sugovornik mora biti u stanju identificirati objekte govornikova iskaza kako ne bi postojala nejasnoća u vezi s onim o čemu se govori. Načelo identifikacije objekta najčešće se ostvaruje izmjenom deskriptora i demonstrativa. |
razredba |
polje: filologija |
vrela |
