demonstrativ

im. m. jd.

definicija	jezična jedinica na temelju koje sugovornik može identificirati objekt govornikova iskaza ako se u iskazu na taj objekt i izravno referira
istoznačnice	dopušteni naziv: sekundarni referent
istovrijednice	engleski: demonstrative njemački: Demonstrativ francuski: démonstratif ruski: демонстратив
napomena	Naziv demonstrativ uveo je John Searle, a odgovara značenju deikse koji je proširen u jezikoslovlju. Searle tumači da za uspješnost referencije objekata u iskazu mora biti zadovoljeno načelo identifikacije, tj. sugovornik mora biti u stanju identificirati objekte govornikova iskaza kako ne bi postojala nejasnoća u vezi s onim o čemu se govori. Demonstrativ kao identifikacijska jedinica (npr. zamjenice ovaj, taj ili prilozi tamo, ovdje) ima referencijsku snagu ako je u iskazu i izravno referirano na objekt, dakle ako je govornik jasno upotrijebio deskriptor kao identifikacijsku jedinicu.
razredba	polje: filologija grana: opće jezikoslovlje (lingvistika) projekt: Hrvatsko jezikoslovno nazivlje (JENA)
vrela	vrelo naziva: Searle, John Rogers. 2018. Govorni činovi: ogled iz filozofije jezika. Matica hrvatska. Zagreb.