betatron

im. m. jd.

definicija	akcelerator u kojemu se s pomoću induciranih električnih polja izazvanih oscilacijama magnetskoga polja proizvodi kružni snop elektrona veoma visoke energije
istovrijednice	engleski: betatron francuski: bêtatron
razredba	polje: fizika grana: opća i klasična fizika projekt: Izgradnja, odabir i usuglašavanje hrvatskoga nazivlja u fizici
vrela