bastion

im. m. jd.

definicija	istureni dio bedema opremljen topničkim oružjem za obranu susjednih kortina i utvrde u cjelini
istovrijednice	engleski: bastion njemački: Bastion, Bastei francuski: bastion talijanski: bastione
napomena	Bastion se postavlja na spojevima zidova ili zemljanih nasipa. Može biti okrugao ili šiljast, u obliku kule ili platforme koja je često peterokutna.
razredba	polje: povijest umjetnosti grana: povijest i teorija likovnih umjetnosti, arhitekture, urbanizma i vizualnih komunikacija projekt: Pojmovnik klasične arhitekture
vrela