struna search engine

image shadow

vrijeme

noun n. sl.
definition
 

funkcionalna kategorija koja se često smatra glavom rečenice, a ima obilježja temporalnosti i obilježje sročnosti

synonyms
 

admitted term: vremenska glava

equivalents
 

english: Tense

german: Tempus, Zeitform

french: temps

russian: время

note
 
Funkcionalna glava T može biti nadređena pomoćnim i modalnim te finitnim i nefinitnim glagolima.
classification
 

polje: filologija
grana: opće jezikoslovlje (lingvistika)
projekt: Hrvatsko jezikoslovno nazivlje (JENA)