definition |
svojstvo jezične jedinice da otvara mjesto određenomu broju i obliku dopuna kako bi rečenica bila gramatična |
context |
Pod valentnosti razumijeva se ovdje sposobnost podrazreda morfoloških razreda glagol, pridjev i imenica da privuku stanovit broj i vrstu određenih dopuna.
|
synonyms |
admitted term: valencija |
equivalents |
english: valency german: Valenz french: valence russian: валентность |
subordinate terms |
glagolska valentnost, imenička valentnost, pridjevna valentnost |
classification |
polje: filologija |
source |
source of context: Samardžija, Marko. 1987. Četiri pitanja o biti valentnosti. Radovi Zavoda za slavensku filologiju 22. 85–106. |
