struna search engine

image shadow

uskočnik

noun m. sl.
definition
 

radijalno razrezan prstenasti element od opružnoga čelika koji se rastegne, navuče na osovinu i uskoči u predviđeni utor na osovini ili stisne, uvuče u provrt i uskoči u predviđeni utor u provrtu kućišta

context
 
Za rascjepke treba u svornjaku izbušiti poprečne provrte, a za uskočnike i sigurnosne pločice utokariti utore.
vrela
equivalents
 

english: snap ring, retaining ring, lock ring

subordinate terms
 
pozicijski uskočnik, pridržni uskočnik
note
 
Najpoznatija je vrsta uskočnika Seegerov prsten.
classification
 

polje: strojarstvo
grana: opće strojarstvo (konstrukcije)
projekt: Hrvatsko nazivlje strojnih elemenata