definition |
jezik koji netko sluša ili prima i iz kojega može učiti 
|
context |
Usvajanje vokabulara unosom — Nove se riječi mogu usvajati izlaganjem učenika autentičnomu jeziku (Meara 2005: 270), dakle slušanjem i čitanjem. Ako učeniku tekst koji čita odgovara po stupnju znanja i ako je općenito razumljiv, on obično može shvatiti značenje pojedine nepoznate riječi iz konteksta. Velika izloženost vokabularu pogoduje njegovu usvajanju: što se učenici više puta susretnu s određenim leksemom, to je veća vjerojatnost da će shvatiti njegovo značenje i uporabu te da će ga zapamtiti. Učenici ne moraju nužno uočiti nepoznatu riječ u tekstu koji čitaju ili slušaju. Ako neku riječ i uoče kao nepoznatu, katkad mogu, a katkad ne mogu zaključiti što znači. Čest je slučaj da pogrješno pretpostave značenje nepoznate riječi. Zbog toga su nastavničke upute vrlo korisne.
|
equivalents |
english: input german: Input french: entrée, input russian: ввод |
classification |
polje: filologija |
source |
source of definition: Cvikić, Lidija. 2007. Temeljno nazivlje u usvajanju jezika: hrvatski nazivi za input, output i intake. Lahor: časopis za hrvatski kao materinski, drugi i strani jezik 1/3. 100–108. source of context: Udier, Sanda Lucija. 2009. Pristup obradi leksičkih jedinica u nastavi hrvatskoga kao drugoga i stranoga jezika. Lahor: časopis za hrvatski kao materinski, drugi i strani jezik 1/7. 77–93. |
