struna search engine

image shadow

tjesnačnik

noun m. sl.
definition
 

suglasnik pri čijemu izgovoru ne postoji potpuni zatvor nego zrak prolazi kroz mali otvor uz stvaranje zvuka trenja

synonyms
 

admitted term: frikativ, strujnik, tjesnačni suglasnik

equivalents
 

english: fricative, fricative consonant

german: Frikativ, Reibelaut

french: fricative, consonne fricative

russian: фрикативный, фрикативный согласный

note
 
U hrvatskome su jeziku tjesnačnici s, š, z, ž, f i h.
classification
 

polje: filologija
grana: opće jezikoslovlje (lingvistika)
projekt: Hrvatsko jezikoslovno nazivlje (JENA)