suglasnik

noun m. sl.

definition	glas pri čijemu je izgovoru potpuno ili djelomično zatvoren prolaz zračnoj struji
synonyms	admitted term: konsonant, zatvornik obsolete: slovo neglasovito
equivalents	english: consonant german: Konsonant french: consonant russian: согласный звук
classification	polje: filologija grana: opće jezikoslovlje (lingvistika) projekt: Hrvatsko jezikoslovno nazivlje (JENA)
source