definition |
varijetet koji govornici smatraju najprikladnijim u službenoj uporabi 
|
context |
Od sedamdesetih godina prošloga stoljeća općeprihvaćena je u kroatistici teza o trostoljetnom postojanju hrvatskoga standardnog jezika, to jest teza da se Hrvati svojim standardnim jezikom služe već od 18. stoljeća
|
equivalents |
english: standard language german: Standardsprache french: langue standard russian: стандартный язык |
note |
Standardni jezik, službeni jezik i nacionalni jezik nisu istoznačnice. Svaki standardni jezik ne mora biti službeni jezik određene države iako često jest. Nacionalni jezik također je često standardiziran, ali se ne može izjednačiti sa standardnim jezikom. Značajke su standardnoga jezika autonomnost (neovisnost o bilo kojemu dijalektu), normativnost (normiran je jezičnim priručnicima: pravopisom, rječnikom i gramatikom), višefunkcionalnost (standardni se jezik upotrebljava u svim funkcionalnim stilovima: književnome, razgovornome, publicističkome, administrativnome i znanstvenome), stabilnost u prostoru (standardni je jezik u svim krajevima u kojima se upotrebljava), elastična stabilnost u vremenu (dobro je da se standardni jezik što manje mijenja u vremenu, ali su neke promjene nužne, npr. zbog novih znanstvenih otkrića). |
classification |
polje: filologija |
source |
source of definition: Trask, Robert Lawrence. 2005. Temeljni lingvistički pojmovi. Školska knjiga. Zagreb. source of context: Trask, Robert Lawrence. 2005. Temeljni lingvistički pojmovi. Školska knjiga. Zagreb. |
