spektroskopija

noun f. sl.

definition	grana fizike koja se bavi promatranjem i kvalitativnom analizom apsorpcijskih ili emisijskih spektara karakterističnih valnih duljina elektromagnetskoga zračenja uzorka obasjanog ili pobuđenog fotonima različitih energija elektromagnetskog zračenja
equivalents	english: spectroscopy french: spectroscopie
note	U novije vrijeme se naziv spektroskopija koristi također za proučavanje interakcije između nabijenih čestica u ovisnosti o energiji sudara. Također se vrlo često bez razlike koriste izrazi spektroskopija i spektrometrija
classification	polje: fizika grana: opća i klasična fizika projekt: Izgradnja, odabir i usuglašavanje hrvatskoga nazivlja u fizici
source