struna search engine

image shadow

slušatelj

noun m. sl.
definition
 

sudionik razgovora koji sluša i prima sadržaj govornikova iskaza

equivalents
 

english: listener

german: Zuhörer

french: auditeur

russian: слушающее лицо, слушатель

note
 
Naziv slušatelj u općemu značenju te u množini može se odnositi i na mušku i na žensku osobu. Uz ime ženske osobe navodi se naziv slušateljica.
classification
 

polje: filologija
grana: opće jezikoslovlje (lingvistika)
projekt: Hrvatsko jezikoslovno nazivlje (JENA)