sjekutić

noun m. sl.

definition	zub smješten u prednjemu dijelu gornjega ili donjega zubnog luka između očnjaka koji služi za odsijecanje zalogaja
synonyms	admitted term: inciziv
equivalents	english: cutting tooth, incisor german: Schneidezahn latin: dens incisivus italian: incisivo
subordinate terms	središnji sjekutić, bočni sjekutić
classification	polje: temeljne medicinske znanosti grana: anatomija projekt: Hrvatsko stomatološko nazivlje, Od stijene do riječi – izgradnja hrvatskog strukovnog nazivlja za kameno doba
source	source of definition: Hraste, J. Dentalna morfologija. Rijeka : Liburnija, 1981.