definition |
nezavisnosložena rečenica u kojoj sadržaji surečenica ne moraju imati tješnju značenjsku vezu, ali kojom se može izricati i uzročno-posljedični, vremenski, mjesni, načinski ili uvjetni odnos među surečenicama |
synonyms |
admitted term: kopulativna rečenica |
equivalents |
english: copulative sentence german: Kopulativsatz french: proposition copulative russian: связочное предложение |
link |
http://gramatika.hr/pravilo/sastavne-recenice/84/#pravilo |
classification |
polje: filologija |
source |
