samoglasnik

noun m. sl.

definition	glas oblikovan otvorenim, slobodnim prolazom zračne struje pri čemu glasnice titraju
synonyms	admitted term: otvornik, vokal obsolete: slovo glasovito
equivalents	english: vowel german: Vokal french: voyelle russian: гласный звук italian: vocale czech: samohláska, vokál
classification	polje: filologija grana: opće jezikoslovlje (lingvistika) projekt: Hrvatsko jezikoslovno nazivlje (JENA)
source