rečenica

noun f. sl.

definition	uređeni skup riječi kojim se izražava misaona cjelina, odnosno prenosi potpuna obavijest
equivalents	english: sentence german: Satz french: phrase russian: предложение
subordinate terms	izjavna rečenica, jesna rečenica, nezavisnosložena rečenica, niječna rečanica, upitna rečenica, usklična rečenica, zavisnosložena rečenica
link	http://gramatika.hr/pravilo/recenica/73/#pravilo
classification	polje: filologija grana: opće jezikoslovlje (lingvistika) projekt: Hrvatsko jezikoslovno nazivlje (JENA)
source