struna search engine

image shadow

primatelj

noun m. sl.
definition
 

semantička uloga kojom se označavaju ljudski entiteti koji nešto primaju ili dobivaju

synonyms
 

admitted term: recipijens

equivalents
 

english: recipient

german: Empfänger

french: récepteur

russian: получатель

note
 
Primjerice u rečenici Ivan je jučer dobio nagradu. Ivan je primatelj.
classification
 

polje: filologija
grana: opće jezikoslovlje (lingvistika)
projekt: Hrvatsko jezikoslovno nazivlje (JENA)